U sredu, 26. marta u Domu omladine, u
Aleksincu je održana promocija knjiga “Jovanovo zaveštanje” i “Dosije
Bogorodica” autora Vanje Bulića. Vanja Bulić je prošle godine takođe gostovao u
Aleksincu, kada je održao promociju svoje prve knjige iz najnovijeg serijala
“Jovanovo zaveštanje”.
Knjiga “Jovanovo zaveštanje” je nastala kao
nastavak knjige “Simeonov pečat”. To je jedan uzbudljivi triler, čija je glavna
misterija blago templara. Vanja Bulić je na odličan način iskombinovao maštu i
istoriju. Knjiga je zasnovana na istinitim i slabo poznatim činjenicama o
Miroslavljevom jevanđelju, Svetoj gori, Hilandaru, koje nas podsećaju na veliku
i slavnu srpsku istoriju. U trećoj knjizi iz serijala,“Dosije Bogorodica”,
možemo da se upaznamo sa dve najveće hrišćanske svetinje, desnom rukom Jovana
Krstitelja i ikonom Bogorodice Filmerosa, takođe kroz jedan interesantan
triler.
Nakon završetka glavnog dela promocije,
Vanja Bulić je potpisivao primerke knjiga i gosti su dobili priliku da
popričaju sa njim, a novinari Aleksinačke gimnazije su dobili priliku i da
urade sa njim kraći intervju.
1. Kako komentarišete to da ima sve više
novinara odnosno voditelja koji se bave pisanjem?
-To je jednostavno objasniti, danas
literatura nije ono što je nekad bila. Prvo danas je bespotrebno opširno
opisivati kako je izgledao recimo francuski ili ruski vojnik kao što je to
Tolstoj pisao. Mi smo danas bombardovani informacijama, televizijom, filmom,
internetom. I kad kažes francuski vojnik ti znaš odmah kako izgleda. A novinari
imaju tu brzu misao i brzo prelaze na stvar, što bi se reklo. Danas takođe među
modernim piscima ima i mnogo pravnika što je isto teško objašnjivo. Možda zato
što su egzaktni, nema širokih opisa prirode, odmah idu na stvar. A, inače, to ne znači uopšte da su oni, koji su se ostali u novinarstvu, slabi novinari. Literatura je nešto sasvim različito od
novinarsta, to su dve profesije. Jedni imaju jednostvano tu literarnu crtu.
Srećan je onaj koji može da se bavi i jednim i drugim.
2. Knjige izdajete jako brzo, izjavili ste
da vam je potrebno oko godinu dana da napišete jednu knjigu. Da li mislite da
bi to moglo da umanji njihovu umetničku vrednost?
-Pisanje je poput bilo kog drugog posla,
neko radi brže neko sporije. Ja ne predajem ni jednu knjigu ako nisam potpuno
zadovoljan. Dok prikupljam materijal za knjigu, ja već dobijam ideje za
sledeću.
3. Ne mislite da biste mogli da se
razočarate zbog nečega što ste napisali?
-Ne mogu da se razočaram. Imam dva urednika,
recezente. Radim u jednoj ozbiljnoj kući koja neće dozvoliti da izađe nešto što
nije dobro sređeno.
4. Koji je cilj ovih knjiga: zabava ili
upoznavanje sa istorijskim činjenicama?
-Knjiga na neki načan mora da bude zabavna,
koliko te god umori dok je čitaš.
5. Kako će onda neko ko nije dovoljno
upoznat sa tematikom da razgraniči istinu od izmišljenog?
-To je ono što mene vrlo često pitaju. Kad
te to neko pita znači da si, u stvari, napravio dobru knjigu. Mada se tu egzaktno
može videti šta su istorijske i religijske činjenice, a drugi trilerski deo je
građen na onome što je moguće. Neko će verovatno reći da ne bi trebalo da se
igram tim stvarima, ali ja se igram i lepo mi je.
6. Zbog čega preporučujete jednom
gimnazijalcu da pročita ovu knjigu?
-Sve knjige iz ovog serijala: ,,Simeonov
pečat", ,,Jovanovo zaveštanje" i ,,Dosije Bogorodica" su rađene na istorijskim i
religijskim činjenicama. Ima puno malo poznatih stvari o Svetoj gori,
Hilandaru, Miroslavljevom jevandjelju, o najvećim svetinjama koje se nalaze kod
nas, o njihovom putu kroz istoriju. Mi nismo svesni koliko smo bitni u svetu. S
druge strane napisao sam ih jako vešto kao trilere, koji se čitaju onako “na
dušek”.
No comments:
Post a Comment